Moja Crvena Zvezda
АнализеАрхива

Zašto se domaći fudbal gleda samo na Marakani?

Uvek i zauvek uz klub-Delije

Nakon odigranih 5. kola fudbalske Super lige sve se odvija na način kako se to očekivalo. Večiti rivali su zauzeli pol pozicije u borbi za titulu, Vojvodina polako, ali sigurno sve više zaostaje, zatim sledi najveća grupa timova koji mogu zauzeti bilo koju poziciju od 4. do 14 mesta, i na dne su se izdvojile ekipe iz Kule i sa Čukarice koje evidentno nemaju timove ni za drugi stepen takmičenja.

Međutim celokupna ova kratka analiza dosadašnjeg toka elitnog fudbalskog ranga Srbije ima potpuno drugu konotaciju. Poseban osvrt treba napraviti ka onima za koje se fudbal uopšte i igra – njegovom veličanstvu navijaču. Pet prvenstvenih kola sasvim su dovoljna da se napravi osvrt na statistiku koja po svojoj vokaciji mnogo toga pokazuje, ali zna i da sakrije. Ipak uporednim poređenjem više statističkih podataka dolazi se do podataka koji su nesporni.

U dosadašnjem toku prvenstva ubedljivo najgledanija ekipa je naravno Crvena zvezda koja je prethodne sezone na svojim tribinama imala gotovo više navijača nego svi ostali zajedno. Do sada u sezoni 2010/11 na Marakani su gostovali Jagodina i ivanjički Javor. Na tribinama je bilo više od 22.000 navijača. Sledeća ekipa po gledanosti u našem šampionatu je Smederevo sa nešto više od 9.000 navijača s`tim što treba uzeti u obzir da su Smederevci u 1. kolu ugostili Crvenu zvezdu sa nekoliko hiljada njenih navijača.

Interesantan je podatak da se zvanični šampion Partizan po gledanosti trenutno nalazi tek na 4. poziciji. Njegovim mečevima protiv Inđije i Rada prisustvovalo je jedva nešto više od 6.000 navijača, što je čak 3.67 puta manje od posete na Marakani.

Zašto je to tako?

Pa crno-beli su se plasirali u Ligu šampiona, a naša Zvezda je ispala već na prvoj evropskoj prepreci.  U prethodnih 5. prvenstvenih kola crno-beli su „zaradili“ samo jedan žuti karton. Taj podatak bi trebao da pokaže da onda i igraju tehnički najdoteraniji fudbal. Takođe su iz inostranstva vratili plejadu „asova“ koji privlače publiku na stadion. I šta se dešava…? U tzv. „hramu“ nigde publike.

Ponovo se pitam zašto?

Da li je razlog to što se nedeljama pred početak prvenstva pričalo po fudbalskim kuloarima da se sve već unapred zna. Da se tačno zna gde će i na koji način komšije osvajati bodove. Da će se svi protivnici koji nisu pod njihovom ingerencijom premirati, ne bi li protiv Zvezde ginuli na terenu.

Mnogo je tu nagađanja, ali neke stvari su evidentne. Kako objasniti da komšije imaju čak jedan zarađeni žuti karton u pet susreta. Možda igraju tehnički doteraniji fudbal i od same Barselone? A možda gospoda sudije i ne smeju da se late džepa protiv njih.

Kako objasniti da je poštovani gospodin Tole pre par dana čak i otvoreno nudio pomoć našem klubu? Ipak, hvala, ali stvarno ne treba. Setimo se samo prethodne sezone kada se isti gospodin nije udostojio da našem kapitenu dodeli trofej namenjen pobedniku Kupa Srbije. Setimo se samo i koliko je dotični bio nervozan kada je naša Zvezda ni kriva ni dužna bila lider domaćeg šampionata celih 20. kola. A sada odjednom nudi pomoć. Da nije žalosno bilo bi smešno.

Ali i dalje, klub koji tako uspešno predstavlja srpski fudbal u Evropi ima višestruko manje publike na svom stadionu od tamo neke, što bi oni rekli, propale Zvezde. Ta Zvezda beše prvak Evrope i sveta, ali to je više nego nebitno. Ta Zvezda beše prvak Evrope bez poraza, a sa druge strane taj srpski Arsenal, kako reče Babović, i ponos srpskog sporta uopšte sa sponzorom na dresu koga svi mi finansiramo, učestvuje u Ligi šampiona bez pobede.

Možda je razlog takvih poseta i to što se na Marakani igraju utakmice u kojima oba protivnika mogu pobediti, a to dovodi do uzbuđenja, radosti, tuge, strepnje,…

To su utakmice koje pokazuju zašto je fudbal najpopularniji sport. To su utakmice u kojima se pobednik rešava i u 90 minutu. To publika voli, a kada se sve to poveže sa neizmernom ljubavlju i odanošću navijača prema našoj svetinji dobija se ono što se dešava na tribinama.

Zvezda trenutno nema mnogo asova u ekipi, i igre nisu onakve kakve bi svi kojima je krv crveno-bela voleli da gledaju, ali ima navijače, navijače koji će uvek i svugde biti uz našu Zvezdu. I to im neki, „veliki fudbalski stručnjaci“ nikada neće moći da oduzmu. Pa čak ti stručnjaci bili frizeri, krojači ili ko zna kog drugog zanimanja.

Svi znamo:

ZVEZDA JE ŽIVOT, SVE SU OSTALO SITNICE

Повезане вести

7 comments

Leave a Comment