Moja Crvena Zvezda
Архива

Drugi pišu – Robi kao kolateralna šteta

Da li je predsedniku FSS Tomislavu Karadžiću zaista trebalo da u njegov sukob sa čelnicima Zvezde uvlači Roberta Prosinečkog, kome je, kako se javno hvalio u februaru, izdejstvovao PRO licencu?

Gostujući na nacionalnoj televiziji, i to u udarnom terminu, u želji da se odbrani od učestalih napada s Marakane predsednik Fudbalskog saveza Srbije Tomislav Karadžić pucao je u džebanu, kao svojevremeno vojvoda Stevan Sinđelić. Želevši da dokaže milionskom auditorijumu, pogotovo navijačima crveno-belih, kako ni po jednom osnovu nije Zvezdin dušmamin kakvim ga smatra Vladan Lukić, privrednik iz Subotice je poručio „kako u Ljutice Bogdana vlada totalna anarhija i da na klupi tog kluba sedi trener koji nema licencu.“

Izgovorio je to u trenutku dok je Robert Prosinečki na Zlatiboru, obliven znojem, valjda stoti put u roku od 24 časa dokazivao svoju veličinu i udovoljavao zahtevima lovaca na fotografije i autograme. Jedina olaškavajuća okolnost za Karadžića je svakako činjenica da mu je dozlogrdilo da sluša žalopojke s Marakane i pozive da se promeni poredak u našem fudbalu. Ali kao čovek s jakom opozcijom, koji je izbegao nekoliko revolucija, morao je da spozna da besmtrnici poput Roberta Prosinečkog ne smeju da budu sredstvo u ratu za prevlast. Na sve to, postoji i jedna neoboriva činjenica: tamo negde u februaru, Karadžić se na sva usta hvalio kako je FSS izdejstvovao da Robi dobije licencu, ali poslednji monolog dugogodišnjeg funkcionera jasno je pokazao da Tole nije napravio kompromis zbog Velikog Žutog, nego zbog – Toleta.

Nevešti dribling i potpuno promašeno targetiranje čoveka kojeg su zategnuti odnosi između Karadžića i Crvene zvezde zanimali kao lanjski sneg.
„Majstore, je l’ ima nešto zanimljivo u srpskim novinama, nešto o nama… Ovo s Karadžićem me uopšte ne zanima“, obratio se nadavno s odmora u Malinskoj Robert Prosinečki jednom službeniku kluba.

Nabrajujući anomalije Lukićeve dvogodišnje vladavine Tomislav Karadžić očigledno nije imao pomoć nekog PR službenika. Da jeste, dobio bi više nego koristan savet da Roberta Prosinečkog ne pominje ni u zavijenoj formi, pošto je Veliki Žuti za šest meseci u Beogradu gazio crvenim tepihom koji su specijalno za njega pripremili politički moćnici. To ne demisitifukuje Prosinečkog od bar male odgovornosti za sušnu sezonu, ali je mladi hrvatski stručnjak poslednji na kojem treba da se treniraju stroga birokratska pravila. Elem, zbog Robijeve licence razmenjivali su se faksovi na relaciji Terazije 35 – Sazanova (sedište HNS), prebacivala se i odgovornost, a na kraju je zaključeno da Prosinečki može da bude samo pomoćni trener u protokolu. Naviknut da je njegov život hod bosim nogama po oštrom kamenju, trener crveno-belih nije se pozivao na impresivnu igračku biografiju i status legende. Nije želeo ni da pomene da je fudbal njegov život, da pomene između redova da je bio svetski i evropski prvak, da se skidao u svlačionicima Bernabeua ili Kamp Noua i tamo susretao neke trenerske „liliputance“ poput Johana Krojfa, čijih metoda se i danas pridržava.

Uradili su to drugi umesto njega, „klasići“ koji su uvereni da veličine poput Robija, Piksija ili nekog trećeg nema potrebe učiti da centriraju.

Prvi put čujem da je Robiju potrebna nekakva licenca da bi bio trener Crvene zvezde! Ja mislim da je on te papire dobio još 1991. godine u Bariju“, našalio se dugogodišnji Robijev saigrač Duško Radinović.

U podneblju u kojem možete da neutrališete saobraćajni prekrašaj stavljajući dve „crvene“ u džep policijske patrole ili dobiti pasoš za 24 sata pozivom „prave osobe“, više je nego za pohvalu težnja zaposlenih u FSS da kroz višegodišnje školovanje stvore obučene trenere. Nekadašnji direktor te organizacije Milovan Đorić uspeo je da u Beograd dovede Lipija, Mateusa, Zakeronija i priušti polaznicima za PRO licencu nezaboravno iskustvo. Hvalio se kako će kod njega i najveća imena morati da puste krv kako bi došla do neopohodnih papira. Navodno, UEFA ne trpi bilo kakve improvizacije i još manje gledanje kroz prste. Taj aksiom oborio je još jedan Robijev prijatelj Vladimir Jugović i javno rekao ono što misli većina polaznika za PRO licencu koji su gradili karijeru u lokalnim klubovima. Oni i danas šapuću kako im je bilo neprijatno da pored njih sede Siniša Mihajlović ili Dragan Stojković

„Stvarno mi nije jasno zašto se bavimo birokratijom. Ne razumem kakve to uslove Prosinečki ne ispunjava. Holandija je poklonila PRO lidence Gulitu, Rajkardu i Van Bastenu, bugarski savez je na taj način nagradio kompletnu generaciju sa Svetskog prvenstva 1994. godine. Jedino mi na takav način tretiramo bivše velike igrače„, poručio je Jugović.

Reči jednog od najtrofejnijih igrača u istoriji srpskog fudbala Tomislavu Karadžiću mogu da posluže kao vodilja u sukobu s Crvenom zvezdom. Bez griže savesti, mogao bi Robija da odlikuje PRO licencom i tako zaista pokaže da mu je stalo do tog kluba. Pričom o tome kako je FSS izdejstvovao privremenu dozvolu neškolovanom treneru samo je pokazao kako je u stvari spreman da igra za obe strane i koristi blagi kompromis onako kako to njemu u datom trenutku najviše odgovara… Kada jednog dana bude predao fotelju prvog čoveka Saveza Tomislav Karadžić će se posvetiti degustiranju vina i dugim šetnjama, o njegovoj zaostavštini neće govoriti ni njegovi savremenici. A Robi će uvek biti – Veliki Žuti. Zato i Karadžić treba da zaobilazi njegovo ime u ratu s Crvenom zvezdom…

DARJAN NEDELJKOVIĆ

MOZZART Sport

Повезане вести

17 comments

Comments are closed.