Moja Crvena Zvezda
ПрипремеФудбал

Najava: Olimpijakos – Crvena zvezda

Orthodox Brothers
Orthodox Brothers

Zvezda mi je sve,  Zvezda život je, srce moje je, uvek uz tebe ZVEZDO VOLIM TE! \ EIΣΑΙ ΣΤΟ ΜΥΑΛΟ ΚΑΤΙ ΜΑΓΙΚΟ, ΟΠΟΥ ΠΑΣ ΕΣΥ ΘΑ ΜΑΙ ΠΑΝΤΑ ΕΓΩ ΝΑ ΣΟΥ ΤΡΑΓΟΥΔΩΩΩ, Thryle olee,Thryle olee!

1986. godine više od 200 Zvezdinih navijača bilo je prisutno na gostovanju atinskom Panatanaikosu, a transparent ‘Ultras” je bilo nemoguće ne primetiti. Na utakmici se pojavila i grupa navijača Olimpijakosa koja je došla da upozna Delije. Tada je i rođeno jedino pravo prijateljstvo, bratstvo između Delija i navijača Olimpijakosa. U početku Grci su nam slali navijačke rekvizite i pomagali u nabavci istih, a Delije su im povremeno odlazile u posetu. Ove prijateljske veze temelje se na sličnosti klubova – oba kluba su iz glavnih gradova, najtrofejniji I najpopularniji su u svojim zemljama, nose crveno-bele boje, potiču iz pravoslavne sredine.

Kada je 1992. godine došlo do novog susreta sa Panatinaikosom, oni su u Atini doneli transparent sa natpisom „Good luck Red Star – GATE 7„. To je izazvalo erupciju negodovanja navijača „zelenih“. Naši navijači su otpozdravili skandiranjem „Olimpijakos, Olimpijakos“ što je domaće navijače još više razljutilo. Prijateljska utakmica između Crvene zvezde i Olimpijakosa u novembru 1994. najavila je povratak Zvezde na evropsku scenu. Bila je to prva međunarodna utakmica na Marakani nakon one čuvene sa Bajernom aprila 1991. Braća i prijatelji iz Grčke na Marakani su dočekani parolom „Welcome Orthodox brothers „. Da bi 1995. Godine na prijateljskoj utakmici u Atini, navijači Olimpijakosa uzvratili na isti način.

Često se i na našem i na stadionu Olimpijakosa mogu videti obeležja bratskih klubova. Takođe, posete, podrška i susreti na evropskim utakmicama su česti. Posete Delija u Torinu protiv Juventusa u meču 1/4 finala Lige Šampiona, Monaku protiv Monaka, dok su Olimpijakosovi navijači posetili naše protiv Jang Bojsa i u Bonu na košarci, kao i poseta Delija na njihovom „večitom derbiju“ protiv Panatanaikosa 2004. godine. Treba napomenuti i da je u maju 1994. godine u Atini na finalu Lige Šampiona između Milana i Barselone prisustvovalo oko 50 Delija. Na stadionu su bili zajedno sa našim starim prijateljima i braćom navijačima, Olimpijakosa. Tako je nastala velika bratska priča.

Olimpijakos је оsnоvаn 10. mаrta 1925. godine, u luci Pirej, каdа su člаnоvi Piraikos Podosfairikos Omilos FC (Sportski i Fudbalski klub Pireja) i Omilos Filathlon Pireos (Klub navijača Pireja) оdlučili, tоkоm istorijskog sastanka, da ugase dva kluba u cilju uspostavljanja jedinstvenog novog, s grbom koji prikazuje profil pobednika Antičkih Olimpijskih Igara. Notis Kamberos je najavio ime Olympiacos, a Mihalis Manouskos ga završio i dao mu puno ime, Olympiacos Syndesmos Filathlon Pireos (Klub Navijača Olimpijakosa iz Pireja), kako i danas nose ime OSFP Olympiakos.

Olimpijakos је daleko najuspešniji klub u istoriji Grčkog fudbala. Thrylosi imaju više titula (38) nego njihovi najveći rivali Panatanaikos (19) I AEK iz Atine (11) zajedno, dok crveno-beli imaju sami više titula (38) nego svi drugi krunisani timovi zajedno (36). Olimpijakos takođe drži rekord po broju osvojenih Kupova (24) i SuperKupova (3) svoje zemlje.

Olimpijakos igra na stadionu “Georgios Karaiskakis” ( Γήπεδο Γεώργιος Καραϊσκάκης),  koji se nalazi u Pireju. Fudbalska reprezentacija Grčke, takođe igra na ovom stadionu svoje mečeve. Stadion je dobio ime po Jorgosu Karaiskakisu, heroju Grčkog rata nezavisnosti, koji je bio smrtno ranjen, baš na ovom području gde se sada nalazi stadion. Tokom istorije, Olimpijakos sе koristio i drugim stadionima kao domaćim, uglavnom “Olimpijskim Stadionom” u Atini,dok nije zatvoren zbog renoviranja za Letnje Olimpijske Igre u Atini 2004. godine. Takođe je i stadion “Georgios Kamaras”, služio kao stadion braće iz Atine..

Grb Olimpijakosa
Grb Olimpijakosa

38 titula šampiona Grčke, 24 nacionalna kupa, 3 Superkupa svoje zemlje. Naspram 25 naših titula šampiona i 23 nacionalna kupa uz titule prvaka Evrope i Sveta.

Prijateljski meč u novembru 1994. godine, prvi naš posle sankcija koji smo odigrali protiv Olimpijakosa na “Marakani”, završio se rezultatom 4:1 za nas. Poveli su Thrylosi, sjajnim golom Caluhidisa sa oko 20 metara, a zatim smo mi preokrenuli golovima Marka Perovića, koji je dva puta bio uspešan i velikih majstora Ramba Petkovića i Darka Kovačevića. Dres Olimpijakosa na ovoj utakmici je nosio Ilija Ivić. Mi smo te sezone osvojili titulu posle malog posta sa Ljupkom Petrovićem na čelu.

12.septembra 2007. smo se sastali u Atini i tada je Olimpijakos pobedio 2:1. Poveli smo fenomenalnim golom našeg kapitena i bombardera Nenada Milijaša, a Thrylosi su preokrenuli u drugom poluvremenu golovima Leonela Nuneza iz slobodnog udarca i Trezora Lomane Lua-Lue posle udarca Darka Kovačevića. Dres Olimpijakosa na ovoj utakmici je nosio Darko Kovačević. Za nas na ovoj utakmici su debitovali ekvadorac Franklin Salas i visoki napadač iz Čada Misdongard Betoligar, koji posle ovog meča potpisao ugovor za naš tim. Trener nam je bio Milorad Kosanović.

Miloš Šestić, Refik Šabanadžović, Ilija Ivić, Božidar Bandović, Predrag Đorđević, Mirnes Šišić, Darko Kovačević i Marko Pantelić su nosili dres oba bratska kluba. Miloš Marić, koji je naš navijač je takođe u jednom periodu nosio dres Atinskih crveno-belih i bio pominjan kao naše pojačanje, do čega nažalost nije došlo. Predrag Đorđević je punih 13 godina nosio dres Olimpijakosa i bio kapiten kluba, i sasvim opravdano zaslužio epitet ikone kluba i najveće legende kluba koji nije Grk, odnosno najbolji stranac u istoriji kluba. Filip Đuričić je bio član mlađih kategorija oba tima. Naše dete je bilo godinu dana član naše braće.

Darko Kovačević

Od trenera tu čast da vodi oba kluba imali su samo, veliki gospodin, Princ sa NeretveDušan Bajević, koji je slavu koju je doneo AEKu kao igrač i trener, gradskom rivalu naše braće proteklih godine preneo tamo gde i treba,kod naslednika Atinskih Bogova – Olimpijakos. Zatim je trenirao i nas u sezoni 2005/2006, osvojio titulu jesenjeg prvaka,ali nas je napustio dok je koračao do konačne titule, koju je umesto njega doneo Boško Đurovski. I Ljupko Petrović, koji posle kratkog vremena, svega par meseci, napustio Olimpijakos i vratio se kući – svojoj Zvezdi!

Čedomir Janevski i Siniša Gogić, koji je imao veoma uspešnu karijeru kao igrač Olimpijakosa i postao jedan od ljubimaca navijača, su bili naši treneri, a pomoćni, odnosno treneri mlađih kategorija – Fudbalske Akademije Olimpijakosa. Božidar Bandović je u dva navrata bio trener Olimpijakosa, a Čika Ljuba Spajić, moj pokojni komšija, Zvezdino dete, Gospodin i jedan od prvih izdanaka Zvezdine škole je trenirao Olimpijakos. Ilija Ivić je bio sportski direktor i nas i Thrylosa. Sada tu funkciju obavlja, jedan od naših ljubimaca i ljubimaca Thrylosa – Darko Kovačević, koji je na Ivićevu preporuku došao u Atinu. Sada se u Atinskom crveno-belom dresu raduje Marko Pantelić.

U nedelju su braća osvojila 38 titulu šampiona Grčke a sutra ćemo je svi zajedno proslaviti. Nama je potreban bratski zagrljaj i podrška za ulazak u finiš borbe za titulu. Ne samo borbe na terenu, već i van njega. Nadamo se da je sledeći susret sa našom braćom zakazan u maju, na našoj proslavi titule. Sve čestitke našoj braći. Olimpijakos-Zvezda!

Svuda grmi okolo, naša pesma ponovo, sve je gotovo, sve je pijano, naša ZVEZDA prva ponovo!

Olimpijakos – Crvena Zvezda, četvrtak 24.mart 2011 18:00h prijateljska utakmica , stadion : „Georgios Karaiskakis“, Atina. Direktan prenos na TV SportKlub.

Повезане вести

3 comments

Comments are closed.