Moja Crvena Zvezda
АлександарАнализеБлогови

Gde smo i koliko možemo?

Prošlo je skoro dvadeset godina. Gotovo ništa više nije isto,mnogo toga se dratično promenilo. A on je ponovo tu, na svojoj Marakani, u svojoj Crvenoj zvezdi. Robert Prosinečki se vratio na mesto uspeha. On je gotovo isti kao kada je onih osamdesetih došao prvi put. Motivisan, pun želje za dokazivanjem u svom poslu, harizmatičan, samo nešto malo stariji. I iskusniji. Ovog puta, ipak, neće morati, kao tada, da se dokazuje navijačima. Dokazao se već, mnogo puta. A svoje ime definititivno je urezao u naša srca one 1991. godine, urezao ga je onim golovima u derbijima, Kupu Šampiona, onim penalom u Bariju. I ono će u srcima pravih Zvezdaša ostati zauvek, ono je neizbrisivo, bez obzira na sve što se dalje dogodi. Ipak, i za njega, gotovo sve ovo je novo. Nema više velike zemlje, velike lige, nažalost nema ni velike Zvezde. A i on je na novom zadatku i na novom putu.

A šta ga na tom putu čeka i kako će izgledati njegova nova epizoda na Marakani? Za početak, zadržao bih se na polusezoni koja je pred nama, jer za dugoročnije analize ima itekako mnogo vremena. Prvo, šta mi navijači očekujemo ovog proleća? Čitam već nedeljama unazad komentare Zvezdaša na različit Internet forumima i sajtovima u kojima vidim neverovatnu bujicu optimizma i euforije. Dosta ljudi očekuje od Zvezde duplu krunu, dominaciju u sva tri derbija, posle toliko vremena. Sve to, već ovog proleća. Nešto slično videli smo(i čuli) svi zajedno i pre nekoliko dana, na Marakani, kada su Delije sa severne tribine(na kojoj sam i sam bio) igrače i stručni štab ispratili sa terena skandiranjem „Hoćemo titulu.“

Ja ću u narednim redovima izneti svoj stav u vezi svega gore navedenog, a zatim ga i argumentovati. Dakle, koliko je pametno i realno u ovom momentu govoriti o tituli kao o prioritetu? Moje lično mišljenje je da bi osvajanje šampionata u ovom momentu pre moglo biti okarakterisano kao podvig nego kao realan rezultat. Ja, lično, bih bio zadovoljan osvajanjem Lav Kupa Srbije, dobrim rezultatima u derbijima, lepršavom i napadački orjentisanom Zvezdom ovog proleća. Ne bih voleo da budem pogrešno shvaćen i interpretiran, ali jednostavno mislim da je to naš maksimum u ovom trenutku. Jer, pogledajmo situaciju u kojoj se nalazimo pred start drugog dela sezone.

Da bih rekao ono što mislim, moraću da dam nešto dublju analizu svega što se dešava(lo), jer mi se u čini da drugačije ne mogu biti u potpunosti shvaćen. Već godinama, tokom kojih smo prošli, mada delimično i dalje prolazimo najveću krizu u istoriji kluba, nalazimo se u senci mnogo manjih klubova od nas. Ispadamo u od njih u kup takmičenjima, takvi su već tri godine ispred nas na tabeli domaćeg šampionata  I u situacijama kada smo mogli da uradimo nešto ozbiljnije, određeni krug ljudi bio je tu da se neposredno uključi u borbu za titulu. Jednostavno, godinama već, manji klub sa Topčiderskog brda koristi sve ono negativno što se dešava sa našim klubom. Iskoristili su sve one malverzacije naših sumnjivih predsednika, diskutabilne transfere naših sportskih direktora, koji su nas doveli gotovo do ivice provalije. Tu su, za svaki slučaj, bili i, već pominjani, ljudi u foteljama, koji, gle čuda dele njihova mišljenja. Dok smo mi pokušavali da se izborimo za golu egzistenciju i da preživimo, oni su likovali. I brojali trofeje. Sve se to godinama razvijalo, da bi došli do vrhunca koji danas gledamo. Planovi za fudbalsku makabizaciju Srbije potpomognuti podrškom određenih vladajućih struktura i novcem dobijenim ulaskom u Ligu Šampiona, koji se sada koristi za dovođenje skupih stranaca i bivših igrača Zvezde, kuju se uveliko. Sve je to dovelo da su oni sada ispred nas, i igrački, i finansijski. Rezultat je i bodovna prednost i u ovogodišnjem šampionatu koja petnaest rundi pre kraja trke iznosi pet bodova. Nakon svega što smo prošli, ovo je nekako sasvim logičan sled događaja.

Pokušali smo mi, nakon što smo se delimično stabilizovali, da vratimo stvari na svoje mesto. Ali nije nam išlo. Zato je moralo doći do ozbiljne reakcije naše uprave, možda i u odsudnom momentu. Zato je doveden Robert Prosinečki. Konačno je doveden čovek koji će na klupi sedeti zbog svog znanja. I čovek koji ume sa onima sa kojima se trenutno borimo na terenu. Dokazao je to, mnogo puta. Njegovim dolaskom, u startu se mnogo toga menja. Odmah dolazi do pominjanja novih sponzora zvučnih imena, podrška stiže sa svih strana – od bivših saigrača i trenere, bivših asova Zvezde, preko velikih klubova, u kojima je Robi igrao tokom svoje karijere. Navijači postaju euforični zbog dolaska takve legende. Neki stariji, koji su u ovim teškim vremenima polako počeli da gube veru svoj klub, vratili su se u neka srećnija vremena nakon dolaska Prosinečkog. Vratiće se čini se i na stadion. A šta je sportski deo kluba dobio njegovim dolaskom? Igrači na terenu su dobili konačno čoveka koji će imati autoritet u svlačionici, čija će se reč poštovati. Dobili su osobu sa ogromnim znanjem i iskustvom, koje je sticao igranjem u najvećim klubovima sveta, sarađujući sa naboljim svetskim stručnjacima. Stigao je konačno neko ko će igačima Zvezde uliti pobednički mentalitet. Neko kod koga će igrati samo najbolji. A svi mi, dobili smo novu nadu u bolje sutra, u neku novu Zvezdu, koja će nas bar delimično podsećati na neke stare, slavne dane naše prošlosti. Svi mi smo počeli ponovo da verujemo da će Robi naš tim voditi sa klupe isto onako kako ga je svojevremeno predvodio na terenu. A ima i onih koji se za javnost podsmevaju, pričaju kako ćemo pasti još više, a u stvari su svesni koliko je Zvezda pojačanje dobila.

Međutim, momenat u kojem je došao nije nikako lak. Navijači su nakon sušnih godina izgubili strpljenje i žele trofeje. Oni žele da im za fantastičnu podršku koju im pružaju, igrači na terenu uzvrate rezultatima. Robi to zna, dobro poznaje apetite navijača, svestan je šta ga čeka. U suprotnom, sigurno se ne bi prihvatio onoga čega se prihvatio. Ali, sasvim racionalno, u skladu sa situacijom, kada je došao nije obećavao kule i gradove. Samo to, da će igrači ostavljati srce na terenu, da će on učiniti sve da ova ekipa makar malo liči na neke slavnije i uspešnije generacije. Već na početku, suočio se sa teškom situacijom. U ovakvoj našoj ligi, sa ovakvim razvojem dešavanja, pet bodova zaostatka za rivalom je mnogo. Veći problem od svega je to što ne zavisimo samo od sebe, jer nam ni sve pobede ne garantuju prvo mesto. Takođe, mi u novo proleće ulazimo sa vrlo malim promenama u igračkom kadru u odnosu na jesenji deo sezone. Robi nije u potpunosti zadovoljan prelaznim rokom, jer nije dobio sve što je želeo, pa će samim tim, usled toga verovatno biti određenih problema u igri. Tri nova igrača svakako će unaprediti igru, ali verovatno ne onoliko koliko bi to bio slučaj, da su želje trenera vezane za ovaj prelazni rok ostvarene. Ipak, već na pripremnim utakmicama, vidi se koliko je ekipa napredovala. Od fizičke spreme, do načina i filozofije igre. Uz to, velika novina je forsiranje mladih igrača, što posebno raduje navijače. Ali, nije moguće sve to promeniti preko noći, odnosno u ovom slučaju – za nepuna dva meseca. Mnogo vremena i strpljenja je potrebno da bi igrači nakon mnogo vremena lošeg rada usvojili novu filozofiju igre i ono što trener od njih želi. Znam da je strpljenje svih nas pri kraju, ali kada smo toliko toga izdržali, izdržimo i ovo, zarad uspeha.

Dakle, da rezimiram. Oko našeg kluba konačno vlada pozitivna atmosfera. Konačno imamo argumenata da se nadamo uspesima. Ali, opet ponavljam, nemojmo mnogo očekivati preko noći. Sagledajmo situaciju objektivno, postavimo racionalno svoje mogućnosti na jednu, a želje na drugu stranu. Shvatićemo da imamo šansi za titulu, ali da u situaciji u kojoj ništa ne zavisi od nas one nisu velike. Nemojmo zbog toga zahtevati sada duplu krunu već ove polusezone. Ako je osvojimo, to će biti sjajno. Ali, budimo zadovoljni i ako od Robija i njegove ekipe u ovom trenutku dobijemo efikasnu, atraktivnu Zvezdu, nekoliko mladih igrača, na koje ćemo računati u narednom periodu, kostur ekipe koja će već od juna uz dobro odrađen prelazni rok krenuti u dominaciju srpskim fudbalom i zapaženim rezultatima u Evropi. Dajmo punu podršku ovoj ekipi tokom svih (nadam se) osamnaest utakmica ovog proleća, šta god da se desi. Punimo stadione širom Srbije, navijajmo i pružimo im svaki mogući vid podrške. Jer oni na terenu bez as ne mogu. U suprotnom, ako nakon prvog slabijeg rezultata i loše igre počnemo sa zvižducima i skandiranjem „Robi, odlazi!“, dobićemo nove Kosanoviće i Dostaniće. Dobićemo nove neuspehe i brukanja u Evropi krajem jula. A oni drugi će biti sve jači i jači. I tako u krug, do beskraja. Ako istrajemo i istrpimo ovu ekipu još malo, to bi mogao biti neki novi početak. Jer atmosfera i energija koja se među Zvezdašima stvorila u protekla dva meseca upućuje na to. Uostalom, zato je Robi tu. Da doprinese da mi, Zvezdaši, dobijemo još više razloga da budemo ponosni na svoj klub, ponosniji nego što već jesmo. I želi i da u novoj ulozi ostavi trag kao nekada. On je tu da Zvezdu vrati tamo gde joj je mesto. Da ona ponovo zasija, da ponovo bude velika. Jer je Robi zna samo kao takvu, kao uspešnu, veliku, kao najbolju na svetu! I nikako drugačije!

Šampioni

Повезане вести

27 comments

Leave a Comment