Moja Crvena Zvezda
АрхиваДомаћи шампионатФудбал

Šta možemo očekivati od Evandra?

Evandro Gebel

Novi Brazilac u redovima Crvene zvezde, Evandro Gebel zvani „Maestro“, potpisao je prošle nedelje troipogodišnji ugovor sa našim klubom. Mnogo toga o Evandru se već zna, ponešto se ne zna, a mi ćemo pokušati da vam u ovom tekstu iznesemo sve što biste trebali da znate o ovom nesumnjivo odličnom fudbaleru.

Evandro (179cm, 65 kg) je rođen u gradu na jugu Brazila po imenu Blumenau, osnovanom 1850. godine od strane 18 nemačkih imigranata. On ima i državljansto Nemačke i  govori veoma solidno nemački jezik. Evandrov otac Osmair je nekada bio fudbaler Kriciume.

Naša nova desetka je omladinski staž počela u Atletiko Paranaenseu. Sa 13 godina osvojio je šampionat Parana za igrače mlađe od 14 godina, kada je proglašen za igrača turnira. Potom je bio redovan član reprezentativnih selekcija Brazila za igrače mlađe od 17 i 20 godina, gde je odigrao 41 utakmicu i ubeležio 10 pogodaka. 2003. godine je osvojio Svetsko prvenstvo za igrače mlađe od 17 godina, a sa vršnjacima Atletika je osvojio Dalas Kup 2004. godine, posle čega je priključen prvom timu kao 18-godišnjak.

Godinu dana kasnije igrao je sa matičnim klubom Kopa Libertadores, a osvojio je i Državno Prvenstvo Parane. Za Atletiko je odigrao od 2005. do 2008. godine 60 utakmica i postigao šest golova, po sezonama – 28/4, 17/1 i 15/1.

2008. godine je pozajmljen Gojasu, gde je pružao dobre partije, te je ubrzo prešao (i dalje kao pozajmljeni igrač Paranaensea) u Palmeiras, gde je odigrao 27 utakmica. 2009.  godine, obzirom da u Palmeirasu tada nije mnogo igrao, poslat je ponovo na pozajmicu, ovoga puta u Mineiro. Tamo je postao veoma važan šraf u igri Atletika, odigravši te godine 30 utakmica na kojima je postigao tri gola.

U 2010. godini, pre potpisa za Zvezdu, igrao je za Vitoriju i Figueirense.

Goebel se najbolje snalazi na mestu ofanzivnog veznog igrača, kada mu je data potpuna sloboda u igri od njega može mnogo toga da se očekuje. U slučaju potrebe, on može da igra solidno i na mestu zadnjeg veznog ili još bolje centralnog veznog fudbalera, a obzirom na to da je dešnjak, može da igra veoma dobro i po desnoj strani terena, bilo kao krilo ili desni vezni igrač. Leva noga mu nije jača strana, ali ume i njome da se solidno koristi.

Ističe se pre svega dobrom tehnikom – prednosti su mu sjajni pasevi, driblinzi, velika kreativnost u igri i mogućnost da u svakom trenutku uradi nešto što bi moglo da reši utakmicu. Obzirom da je odličan izvođač prekida i da ima dobar i snažan šut, može se očekivati da, kako kornere, tako i slobodne udarce od proleća izvodi upravo on. Obzirom na to koliko smo loši tokom jeseni bili u ovom segmentu, igrač kao što je Evandro nam je bio više nego potreban. Snažan i precizan šut omogućiće mu da postiže golove iz drugog plana, što je često radio u Brazilu.

Jedna od veoma bitnih stavki njegove igre jeste i činjenica da je u potpunosti timski igrač koji neće previše solirati i tako gubiti lopte, nego će gledati da u svakom trenutku potraži saigrača koji je u boljoj poziciji od njega. Evandro međutim drži često loptu u svom posedu tražeći po terenu igrača kojem bi mogao da uputi pravi pas iz kojeg bi se izrodila šansa i gol.

Ono čega se najviše plašimo, a to su slabe strane njegove igre, nema puno, ili su osobine koje nisu od presudnog značaja za poziciju na kojoj igra. Nešto je više sklon povredama, pre svega zbog konstitucije, iako je fizički dobro spreman i može da odigra utakmicu u visokom ritmu.

Evandro nije prljav igrač, neće voditi rasprave na terenu sa protivničkim igračima ili sudijama, niti činiti neke nepromišljene faulove koji bi mogli da povrede protivnika. Pravi je profesionalac i sportista koji ceni fer-plej igru.

Evandro ima trenutke pada koncentracije, a jedan od najvećih problema koji su ga pratili u dosadašnjoj karijeri jeste kontinuitet dobrih igara. Znam, pomislićete odmah na Kadua. Nije situacija baš takva, ali se našem novom pojačanju desi da odigra sjajnu utakmicu, a da ga na sledećoj nema nigde na terenu, na čemu će morati mnogo da se radi. Da nije imao ovakvih problema u igri, sigurno je da bi danas igrao za neki od klubova u najjačim evropskim ligama. Od slabijih strana treba pomenuti i igru glavom, koja sigurno nije na nivou, međutim, obzirom da se od njega očekuje da izvodi prekide, ovaj nedostatak mu sigurno neće predstavljati problem.

Slabija strana njegova igre jeste svakako i defanziva, koja je tek na nekom prosečnom niovu. Nemojte od njega očekivati savršeno markiranje protivnika ili sjajna uklizavanja i „otimanje“ lopti, ali opet, ni to nije nešto što će se od njega mnogo očekivati, te mu se ne može uzeti kao prevelika mana.

Ono što može da bude najveći problem kod Evandra jeste što se nešto teže adaptira na novu sredinu i što mu treba vremena da izdrži pritisak velikih očekivanja, dok je činjenica da se upravo od njega očekuje u našem klubu mnogo. Zato ne treba da nas iznenadi ukoliko na početku ne bude pružao igre kakve od njega svi očekujemo, ali vremenom bi sve trebalo da dođe na svoje mesto. Jedino je potrebno ono čega nemamo previše, a to je vreme u trci za titulu sa „večitim rivalom“.

Sigurno je da ovaj igrač može da nam pruži na terenu veoma mnogo, i sigurno je da je reč o kvalitetnom fudbaleru koji će našem timu doneti sve ono što nam je toliko nedostajalo prethodnih godina – pravog plejmejkera, igrača koji će jednim lucidnim potezom rešiti utakmicu. Međutim njegov najveći protivnik je on sam. Potrebno je da malo sazre kao igrač, da sve u njegovoj glavi dođe na svoje mesto, i onda od njega možemo da očekujemo i mnogo više.

Od našeg novog pojačanja se očekuje da i dalje napreduje kao igrač, u čemu je bio često onemogućen jer je promenio veliki broj klubova u poslednje tri godine, međutim novi trener Robert Prosinečki je sigurno neko ko će imati šta da pokaže Evandru i čemu da ga nauči.

Повезане вести

1 comment

Comments are closed.